PRIOPĆENJE ZA JAVNOST

u povodu polemika oko izvješća o stanju okoliša u području

bivše tvornice Salonit u Vranjicu

Posljednjih sam dana od svojih suradnika i prijatelja u više navrata upozoren na upotrebu mojeg imena u cilju devalviranja rada i rezultata analiza mojeg uvaženog kolege Zvonka Habuša i firme ANT d.o.o. Kako sam na projektu istraživanja stanja okoliša u širem području Tvornice Salonit u Vranjicu i na odlagalištu neopasnog otpada Mravinačka kava kraj Vranjica radio zajedno i ravnopravno sa uvaženim kolegom Habušom, smatram se najpozvanijim ocijeniti taj rad a time i svoj rad. Za to mi daje pravo mojih 35 godina iskustva kao analitičara i 17 godina iskustva kao sveučilišnog profesora upravo iz kolegija metoda analiza i determinativnih metoda analiza.

Nažalost zbog udaljenosti, slabe mogućnosti praćenja medija ali i zbog osjetljivosti posla koji trenutno obavljam nisam se mogao ranije uključiti u raspravu. Što više u trenutku emitiranja emisije „Život u živo“ u kojem je bilo riječi o navedenom izvješću bio sam na sastanku a emisiju „Otvoreno“, na koju sam naknadno upozoren, dočekao sam na službenom putu izvan Teherana na kojem se i sada nalazim. Nadam se da zbog tih ograničenja nisam krivo shvatio prenesene mi informacije prije svega od mojih kolega i prijatelja a koje se odnose na tvrdnje iznesene u tim emisijama. Zbog toga se unaprijed ispričavam uvaženim kolegama involviranim u navedenim debatama ako mi je nešto krivo preneseno.

Iako znam na temelju iskustva iz posla koji trenutno obavljam (veleposlanik RH u IR Iran) da je najbolje priopćenje kratko priopćenje, zbog osjetljive materije o kojoj se raspravlja ali i, čini se, zbog zloupotrebe i krivog citiranja dijelova iz moga izvješća o navedenim istraživanjima, prisiljen sam nešto duže elaborirati neke dijelove svog izvješća.

1. Pozivajući se na svoje iskustvo od sigurno preko 100 različitih znanstvenih i stručnih radova, elaborata i izvješća u kojima sam bio sam analitičar ili se koristio analitičkim podacima svojih kolega (ali i kao jedan od dva ovlaštena sudska vještaka za zaštitu okoliša), odgovorno tvrdim da su „Izvješće o stanju okoliša u području Tvornice Salonit u Vranjicu“ i „Izvješće o stanju okoliša u području odlagališta „Mravinačka kava“ (naručene od Instituta građevinarstva Hrvatske) obavljene obje na vrlo visokom profesionalnom nivou. To se jednako odnosi na dio koji sam radio ja sa svojim suradnicima tako i na dio koji je radio kolega Habuš i djelatnici firme ANT d.o.o. Ja osobno nikad ne bi potpisao izvješće, bez obzira na pravo na samostalnost svakog analitičara, u kojem bi imao i najmanju rezervu prema dijelu tog izvješća osobito kad se radi, o, za mene kao stručnjaka, osobito važnog analitičkog dijela istraživanja.

2. Upozoren sam da je navedenim emisijama HRT-a jedan od sudionika (Prof.dr.sc. Nikola Ružinski) u više navrata rekao da sam ja u svojem izvješću za metodu analize azbestnih čestica optičkim mikroskopom sa faznim kontrastom naveo da je „nepouzdana“ pa su prema tome i rezultati analize koje je radila firma ANT d.o.o. tim slijedom nepouzdani. Iako sam bio uvjeren da ja nikad za nijednu metodu ne bi tvrdio da je nepouzdana ipak sam ponovo pažljivo pročitao svoje izvješće. I moram reći, ne ulazeći u motive izjava pojedinih sudionika u navedenim raspravama da ja nigdje u izvješću nisam naveo da je metoda optičkog mikroskopa sa faznim kontrastom nepouzdana za analizu azbestnih čestica a pogotovo ne da su rezultati koje radila firma ANT d.o.o. nepouzdani. Iako će pažljivi i dobronamjerni čitatelj iz mog izvješća jasno isčitati moju profesionalnu filozofiju ja ću je ipak svima da bude do kraja jasna i ukratko objasniti. Godinama učim svoje suradnike i svoje studente da nema idealne analitičke metode i da svaka analitička metoda i tehnika ima svoje prednosti ali i svoje nedostatke. Dobar je analitičar onaj koji upozna sve prednosti svoje metode ali i njihove nedostatke. I tek tada može reći da je dobar analitičar a njegove analize pouzdane. Toliko o filozofiji analitike, a sada nešto o onome što stvarno piše u izvješću.

U poglavlju o teoriji analitičkih metoda za metodu optičkog mikroskopa sa faznim kontrastom piše (vidi izvješće):

Četiri su glavne prednosti PCM metode:

1. Tehnika je specifična za vlakna; fazni kontrast je tehnika brojanja vlakana koja isključuje ne-vlaknaste čestice iz analize;

2. Tehnika je jeftina (osobito u usporedbi sa tehnikama elektronske mikroskopije) i ne zahtijeva posebno znanje ni vještine za analizu ukupnih brojanih vlakana;

3. Analiza je relativno brza i može se jednostavno provesti na mjestu ispitivanja zraka;

4. Tehnika je u kontinuitetu sa brojnim epidemiološkim studijama izloženosti azbestu te se stoga lako veže za zaključke o zdravstvenim efektima te izloženosti. Treba reći i da je to i jedina metoda koja je tretirana kao preporučena, pogotovo u prvim godinama i dekadama istraživanja koncentracija azbesta u zraku radnih sredina.

Glavni nedostaci metode PCM-a su :

1. Ne može se pozitivno identificirati azbestno vlakno; Druga vlakna koja nisu azbest mogu biti, bez mogućnosti diferencijacije, uključena u brojanje i tako dati krivi podatak o broju, pretpostavljeno, azbestnih vlakana. Potrebno je iznimno iskustvo da bi se razlikovala azbestna od ne-azbestnih vlakana, a uz pretpostavku takovog iskustva nije moguće jednoznačno u svakom pojedinačnom slučaju, odrediti da se radi o azbestnom vlaknu. Pozitivna identifikacija se tada može izvršiti pomoću polarizacijskog mikroskopa (uvažavajući nedostatke te tehnike o kojima ćemo govoriti nešto kasnije) ili, što je svakako bolje, pozitivna identifikacija azbestnih vlakana pa i razlikovanje specifične vrste (tipa) azbesta može se izvršiti upotrebom uređaja elektronske mikroskopije (tehnike SEM i TEM – vidi poglavlje koje slijedi);

2. Daljnji nedostatak PCM tehnike je da su najmanje čestice koje se mogu vidjeti i identificirati teoretski oko 0,2 µm u promjeru iako u praksi, za vlaknaste čestice donja granica odredljivosti nije veća od oko 0,5 im metodama azbestna vlakna i do 0,02 µm u promjeru. Na taj način, u nekim primjerima, zbog ograničenja metode PCM-a stvarni je broj azbestnih čestica veći. Može se reći da je broj izbrojanih vlakana tehnikom PCM-a samo numerička koncentracija a ne stvarna apsolutna mjera broja prisutnih vlakana azbesta u uzorku.

3. Vlaknaste supstance koje mogu interferirati sa azbestnim vlaknima kod analize sa PCM metode su:

staklena vlakna	razne mineralne žilice – perliti
Anhidrit	vlakna biljaka – polen
Gips	neka sintetička vlakna
vlakna strukture membrane	spikule spužvi i dijatomeja
Razni mikroorganizmi	Volastonit

Iako mi se čini da tekstu ne treba posebni komentar ipak ću samo ukratko pojasniti i to radi onih kojima su analitičke metode (osobito azbesta) strane. Bitna karakteristika metode PCM-a je da jasno razlikuje vlaknasta od ne-vlaknastih čestica što je osnovna pretpostavka analize azbesta (a ne kao što sam također čuo da je u raspravi netko rekao da metoda PCM-a određuje prašinu. To je krajnje nepoznavanje ove metode pa i definicije azbesta odnosno definicije prašine). I zbog toga ta je tehnika preporučena i upotrebljavana i dalje se upotrebljava od svih relevantnih laboratorija koji se bave analizom azbestnih čestica (vidi popis literature uz izvješća). I sada dolazimo na moju profesionalnu filozofiju i upozoravanje na nedostatke metode. Interesantno je uočiti da sam ja naveo dvije osnovne vrste nedostatka. Po jednom – interferencija i moguća zamjena sa drugim vlaknastim materijalima- i po drugom problem granice odredljivosti obzirom na veličinu čestice (vlakna) a imajući u vidu fizikalno-optička ograničenja. Po prvoj vrsti nedostatka može se ukupan broj analiziranih čestica azbesta uvećati za neki broj drugih vlaknastih materijala. Na stranu to što sam ja naveo u tekstu da „u pojedinačnim slučajevima se može (ali vezano i uz iskustvo analitičara) poneko neazbestno vlakno zamijeniti sa azbestnim i time moguće povećati broj određenih azbestnih čestica i što sam u nastavku toga spomenuo da se takav problem rješava u kombinacijama sa drugim tehnikama kao što su to optički polarizacijski mikroskop, pretražujući mikroskop- SEM sa sustavom EDX za kemijsku analizu ili rendgenska difrakcijska analiza „ (a što je i učinjeno u ovom projektu gdje su pojedini uzorci analizirani svim raspoloživim tehnikama uključujući i gore navedene , iako je većinu od navedenih interferentnih materijala ne možemo ni očekivati u području istraživanja ili su toliko rijetki da su praktički zanemarivi i u domeni su samo teorije – vidi tabeu u tekstu), mene ipak više zbunjuje da su pojedini sudionici u raspravi zaboravili spomenuti drugi nedostatak – da se zbog ograničenja određivanja veličine čestica, broj opasnih respirabilnih azbestnih čestica može biti veći od izmjerenog metodom PCM-a. Moram priznati da me citiranje samo jednog dijela teksta koji ide u prilog jednoj opciji a namjerno ili nenamjerno necitiranje drugog dijela koji ide u prilog drugoj opciji zbunjuje i navodi na sumnju u dobronamjernost isčitavanja mog izvješća.

Na kraju ovog dijela samo bi još jednom htio podsjetiti tumače mog izvješća da u uvodnom dijelu o teoriji analitičkih metoda određivanja azbesta piše „Prirodoslovno-matematički fakultet i suradničke ustanove posjeduje i pri ovim su istraživanjima koristili većinu ovih specifičnih analitičkih tehnika analize azbesta. Svaku analitičku tehniku karakteriziraju pogodna analitička svojstva ali istovremeno, uz prednosti, svaka metoda ima i svoje nedostatke. Analitički je aksiom da kombinacija različitih metoda sinergijski djeluje na rezultate analize i tek se tako, uz simultano korištenje više specifičnih analitičkih tehnika, predmet istraživanja može jednoznačno odrediti. A u zaključku istog poglavlja piše ( kao i na desetke mjesta u tekstu): Na kraju ovog pregleda analitičkih metoda i tehnika primjenjivih kod analize azbestnih minerala u smjesi treba utvrditi da su se pri ovim istraživanja, od raspoloživih metoda i tehnika koristile one najselektivnije i najspecifičnije za taj tip istraživanja, a to su tehnike polarizacijskog mikroskopa (PLOM), mikroskopa sa faznim kontrastom (PCM), pretražujućeg elektronskog mikroskopa sa tehnikom energetski disperzivne spektroskopije (SEM s EDS), rendgenske difrakcije na prahu (XRD), i kao pomoćne metode i metode predtretmana uzorka, parcijalnu kemijsku analizu.

Ja se nadam da je ovo opširno pojašnjenje moga izvješća, koje se vidim različito citira, bilo potrebno kako bi se izbjeglo svako buduće moguće pogrešno tumačenje onoga što sam napisao.

3. Što se tiče toliko spominjanog problema igrališta nogometnog kluba Omladinac u Vranjicu sve što je ustanovljeno (još jednom spominjem) najsuvremenijim metodama analize navedeno je u izvješću i ako naručitelj IGH želi to objaviti kao vlasnik tih podataka može a do tada bih zamolio samo da se moje izvješće pažljivo čita kako ne bi u u tom dijelu došlo do nepotrebne polemike.

4. Posebno me zbunjuje ali i žalosti da je kolega Habuš (a time i ja) prozvan zbog analiza na nogometnom igralištu (na kojem se igraju i djeca) kluba Omladinac. To je stvarno izašlo izvan okvira zadanih projektnim zadatkom naručitelja ali slijedom rezultata analiza zaključili smo da bi naše izvješće bilo nepotpuno bez i tih istraživanja. I to smo obavili jednako savjesno i o svom trošku. I da sam ponovo u toj situaciji učinio bih isto. A siguran sam i kolega Habuš, bez obzira što je sada, zbog toga, izvrgnuta sumnji njegova profesionalnost i stručnost. To nam je nalagala naša profesionalna ali i ljudska savjest.

5. Od mene je zatraženo i da dam svoje mišljenje o problemu zbrinjavanja otpada iz kruga tvornice. Ja sam to, slijedom zahtjeva iznio u izvješću i dao svoje prijedloge na temelju prihvaćenih preporuka međunarodne zajednice (pa i novih hrvatskih propisa) te mojih terenskih opažanja i nije moje da pratim da li se je to moje mišljenje poštovano a moje preporuke usvojene. Za to odgovaraju druga tijela i druge odgovorne osobe. Svoje sam mišljenje i preporuke temeljio na svojem znanju i kompetetnosti. To što netko drugi smatra da netko drugi ima više znanja ili kompetencije da to učini na neki drugi način je stvar procjene nadležnih tijela. Ja to poštujem ali i dalje zadržavam pravo na svoje izdvojeno mišljenje.

6. Na kraju bi ponovio da sam u svojih 35 godina iskustva na problemima zaštite okoliša i analitičkih metoda radio sa mnogim uvaženim kolegama, stručnjacima u pojedinim područjima analize stanja okoliša. I sada sa zadrškom od više od godinu dana pa čak i nakon ovih polemika, mogu reći da bih, i u buduće, da moram birati suradnika kome bi povjerio analize zraka u nekom zajedničkom projektu, da bih to opet povjerio kolegi Zvonku Habušu i firmi ANT d.o.o. I vjerujte da su me moje godine iskustva u ovom vrlo osjetljivom području gdje je najčešće u pitanju ljudsko zdravlje, učinile posebno kritičkim i opreznim kod odabira suradnika. Tim više ova moja tvrdnja i uvjerenje, bar za mene, ima posebno značenje.

Prof.dr.sc. Esad Prohić